Elaborat - Istraživanje, praćenje i obrada podataka radi utvrđivanja ekološki prihvatljivog protoka nizvodno od brane HET 2

 

Cilj ovog Elaborata je prilagođavanje potreba stanovništva regije, kroz korištenje vode za proizvodnju električne energije i obezbjeđenje čiste vode za vodosnabdjevanje uz maksimalnu brigu o zaštiti životne sredine. Naročito projekti u oblasti voda treba da poboljšaju ekološke uslove (kroz poboljšanje vodnih režima i stvore uslove za obogaćivanje biološke raznovrsnosti).

U ovom konkretnom slučaju, cilj određivanja ekološki prihvatljivog protoka  (EPP) je da obezbijedi adekvatan režim toka u smislu kvantiteta, kvaliteta i dinamike, da bi se osiguralo „zdravlje“ rijeke Trebišnjice i drugih akvatičnih ekosistema na području nizvodno od brane Gorica, kroz grad Trebinje i nizvodno od njega. Šta je odgovarajući EPP za određenu rijeku, zavisi od vrijednosti sa kojom će se upravljati riječnim sistemom. Te vrijednosti će odrediti odluke o tome kako izbalansirati ekonomske, ekološke i društvene aspiracije i korištenje vode iz rijeka. Ovo znači da ekološke dobiti neće neophodno biti jedini ili čak ni primarni rezultati uspostavljanja ekološki prihvatljivog protoka, već treba napraviti balans između raspodjele voda, da bi se zadovoljili ekološki zahtjevi i druge potrebe za korišćenjem vode kao one za proizvodnjom hidroenergije, navodnjavanje, vodosnabdijevanje i rekreaciju.

U Elaboratu je dat pregled pristupa i metoda za određivanje EPP-a korištenih u svijetu, kao što su hidrološke metode - metode vezane za neki karakteristični proticaj; hidrauličke metode - metoda okvašenog obima korita; metode očuvanja  kvaliteta staništa - metode simulacije ribljih staništa i holističke metode koje objedinjavaju hidrološke, hidrauličke metode kao i analize uticaja na rijeku kao ekološki sistem.

Određenu poteškoću u definisanju metodološkog pristupa određivanju EPP-a je predstavljala činjenica da do sada ni u jednoj razvijenoj zemlji Evropske Unije nije definisana na zakonu zasnovana metodologija za proračun EPP-a, pogotovo ne u uslovima krša koji predstavljaju osnovnu karakteristiku razmatranog sliva. Stoga je, nakon temeljnog proučavanja najrelevantnijih svjetskih pristupa i primjene nekih od njih na konkretni problem, odabrana ključna orijentacija na primjenu  pristupa koji su razvijani i već, u određenoj mjeri, testirani za primjenu na prostorima neposrednog okruženja.

U kontinuitetu razrade ovakvog pristupa izvršen je  odabir  dvije osnovne metode (GEP i MABIS), razrađene korištenjem dva različita ali komplementarna  metodološka pristupa, koje su testirane na raspoloživim podacima. Bitno je naglasiti da obje metode komplementarno definišu životni prostor ekosistema i zdravstveno stanje vodotoka.

Metoda Garantovanog ekološkog proticaja - GEP
Metoda GEP je razrađena na bazi brojnih hidroloških, morfoloških i bioloških analiza vodotoka u regionu bivše SFRJ. Zbog toga se ona sve više uvodi u praksu korišćenja u zemljama u okruženju, jer je primjerena zakonitostima klimatskih i hidroloških režima na ovom području Balkana. Hidrološke analize su posebno bile usmjerena na analize malih mjesečnih voda, tako da se došlo do regionalnih zavisnosti protoka malih mjesečnih voda za razne vjerovatnoće pojave. Morfološke analize su obuhvatale morfološke odnose osnovnih korita, kako bi se i na tom planu uočile zakonitosti morfologije građe i geometrijskih odnosa u osnovnim (minor) koritima ekološki potpuno stabilizovanih vodotoka. U tom pogledu je ta metoda obuhvatila i zakonitosti metode okvašenog obima, koja je dosta često korišćena u svijetu. Na bazi svih tih analiza je urađena metodologija, koja je sasvim smišljeno svedena na dosta jednostavna pravila, kako bi se mogla da ostvari njena univerzalna primjenljivost. Provjerena je na nizu vodotoka raznih karakteristika u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori i davala je rezultate koji su sasvim logični sa gledišta mogućnosti održavanja stabilnih odnosa na relaciji: rijeka kao biotop – biocenoze koje obitavaju u tim staništima.

Na donjoj slici je dat grafički prikaz određivanja garantovanog ekološkog protoka preko prethodno definisanih relacija. Na dijagramu se jasno uočavaju opsezi protoka u toplom i hladnom dijelu godine, u standardnim netipičnim uslovima.

 

Metoda abiotičkih i biotičkih parametara i indeksa saprobnosti - MABIS
Metoda MABIS je razrađena namjenski, za riječne sisteme u BIH koji su bili obuhvaćeni monitoringom abiotičkih i biotičkih parametara. Takav je sistem HET-a, na kome su bila sprovođena mjerenja parametara kvaliteta od 1965. godine, u okviru realizacije Projekta „Ispitivanje kvaliteta vodotoka u SR BiH“. Analize koje su urađene u okviru ovog Elaborata, ukazuju na jedan metodološki dobar pristup koji pokazuje mogućnost da se upravo i na taj način analizira stanje rijeke kao ekosistema. Uslov je da se i u budućnosti simultano obavljaju mjerenja parametara kvaliteta, uz istoimena i mjerenja protoka, kako bi se omogućile višedimenzionalne korelacione analize na relaciji: protok – pokazatelji kvaliteta vode i temperature vazduha. Zbog toga se može smatrati da je sa metodom MABIS dobijena jedna adaptivna modelska struktura, koje će se sve više usavršavati, kako se bude bogatio fond i kvalitet rezultata osmatranja.

Analiza EPP-a je takođe izvršena i korištenjem, Metoda preporučenih od strane ESHA, Evropske asocijacije za male hidroelektrane (European Small Hydropower Association) koje daju širi spektar rezultata. Međutim, razultati najčešće korišćenih metoda se uklapaju u rezultate dobijene po dvije prethodne znatno detaljnije i studioznije metode, koje objedinjavaju i abiotičke i biotičke parametre.

Obezbjeđenjem EPP-a kao jednog od bitnih uslova zaštite vodnih ekosistema će se stvoriti potrebna  ali ne i dovoljna predpostavka za njihovu potrebnu zaštitu ukoliko se ne preduzmu i druge mjere, posebno one koje se odnose na Prijedlog mjera i poboljšanje stanja kvaliteta i ekološkog statusa rijeke Trebišnjice. U obezbjeđenju EPP-a, posebno u segmentu kvaliteta vode, trebaju da učestvuju svi subjekti koji utiču na vodne režime rijeke Trebišnjice

Imajuću u vidu realnu činjenicu, da kompletan tok rijeke Trebišnjice spada u kategoriju "vještačkih" vodnih tijela-jako modifikovanih (gdje je uticaj čovjeka dominantan), određivanje vrijednosti ekološki prihvatljivog proticaja je veoma složeno i kompleksno. Za slučaj jako modifikovanih vodnih tijela neophodno je obezbijediti visok ekološki potencijal (najbolje moguće uslove u datim okolnostima, koje čine određeni biološki, fizičko-hemijski i hidromorfološki elementi). U prilog ovoj tvrdnji, ide i činjenica da se do sada ni u jednoj razvijenoj zemlji Evropske unije nije definisala metodologija za proračun ekološkog potencijala, pa se sa sigurnošću može konstatovati da ovaj Elaborat, zahvaljujući dobro sagledanim potrebama stručnih službi HET-a u pogledu rješavanja bitnih dilema iz oblasti očuvanja životne sredine, predstavlja pionirski i veoma važan iskorak na ovim prostorima.